Koliko puta si pročitala da je život poput autoputa – voziš ravno sve do račvanja?

A kad dođeš na račvanje, moraš znati gdje skrenuti. Jer ako pogrešno skreneš, dug je put da se vratiš.

Problem je u tome što se sve brže i nesvjesnije vozi, a s tim je i mogućnost pogrešnog skretanja veća.

Isto je i u životu, osim što nema prometnih znakova koji ti odmah signaliziraju da si pogrešno skrenula.

Međutim, ima nešto drugo – tvoj unutarnji kompas koji pokazuje da si se pogubila.

Kako ćeš znati da li si na pravom putu ili nisi

Ispričat ću ti nešto sasvim osobno.

Udala sam se jako mlada – s 22.  U toj godini postala sam i majka. U 25. po drugi put.

Jako brzo, brak je krenuo u smjeru u kojem nije trebao krenuti. Barem ja nisam tako zamišljala brak.

Nisam bila sretna, ali sam utjehu našla u djeci. U odnosu sa suprugom, tješila sam se da će biti bolje. Ali, nije bilo. Sve sam više tonula.

A onda u 32., odlučila sam se razvesti.

E da, lako se razvesti, rekli bi mnogi, ali meni ni to nije bilo lako.

Nakon ove važne životne odluke, slijedile su godine i godine suđenja – borbe za svoja i dječja prava. Slijedile su godine „igranja sa živcima“,  i opasnog nadmudrivanja.

Stres, tuga, nezadovoljstvo i gorčina su me izjedali. Sve što sam trebala bio je MIR, a njega nije bilo.

U jednom trenutku sam se razboljela. I to je bilo to.

Moj kompas se oglasio, i obavijestio me da sam se pogubila.

To je bio trenutak osvještavanja i moja točka preokreta. Bilo mi je 37.

U tom trenutku imala sam dva izbora – nastaviti u pogrešnom smjeru pa dok traje(m) da traje(m) ili pronaći način da se vratim – SEBI.

Pogađaš?

Ona dva anđela s početka priče su me trebala.

Da ne duljim, donijela sam odluku i intenzivno počela raditi na sebi.

Ali, kakve to sad veze ima s tobom?

Vidiš, ima…Jer danas moj život izgleda sasvim drugačije i u ulozi sam žene koja pomaže drugim ženama.

I upravo ovaj tekst, pišem iz tog razloga, i upravo za tebe.

Za tebe koja misliš da nešto nije u redu s tobom kad se osjećaš zbunjeno i prazno, iako ljudi oko tebe kažu „ma što ti fali?“.

Za tebe od  koje se očekuje da budeš svima na raspolaganju, iako ti kronično nedostaje vremena za sebe.

Za tebe koja moraš biti dobra majka, supruga, partnerica, radnica, kći, sestra i prijateljica, iako „pucaš po šavovima“ i jedino što ti treba je mir.

Za tebe koja nemaš vremena pogledati na svoj kompas, da vidiš što pokazuje.

Sad te molim, zaustavi se na trenutak. Odahni. Sve je u redu.

Ovdje sam da ti kažem…Ne trebaš čekati da se razboliš da bi se osvijestila. Da bi shvatila koliko si odbacivala sebe. Koliko si bila ovdje za svih, osim za sebe. Koliko si sebe dala, a ni približno nisi dobila natrag.

Ovo je tvoj trenutak preokreta. Vrijeme je da se vratiš sebi.

Pročitaj više o mentorskom programu „Svjesno kreiranje“ kroz koji ti mogu pomoći da se lakše i brže vratiš sebi.